U jednome trenutku se izgubiš. Sve ti postane teško: otvoriti oči u jutro, izaći iz kreveta, umiti se, očistiti za sobom, disati…osjećaš neku čudnu razdražljivost prema svima koju ne možeš u potpunosti objasniti. Svaki svoj pokret i svaku svoju odluku preispituješ u nedogled. Sjetiš se svih negativnih komentara dobivenih ne samo u skorije vrijeme, već i daleko u prošlosti. Shvatiš kako ne radiš posao iz snova, kako ne ideš u školu koja te zanima. Tvoj životni put nema smisla. Povučeš se u sebe i shvatiš da ne vrijediš zapravo ništa. Sve tvoje odluke su bile donesene kako bi služile drugima, kako bi ti služio drugima. Drugima, koji to ne znaju cijeniti, koji te uzimaju zdravo za gotovo. Na trenutke ti se plače, ali ne dovoljno da ti i suze padnu niz lice, jer za to nemaš snage. Na trenutke si ljut, ali opet s nedovoljno snage da bi shvatio zašto i reagirao na ono što te ljuti.
Ljudi iz okoline te pitaju kako si, jesi li dobro, je li sve u redu, a ti imaš za njih samo lažan osmijeh i neiskreni odgovor koji sliči nečemu kao dobro sam, sve je u redu.
Družiš se s najbližima i dok ih promatraš kako prepričavaju svoj dan, svoje zgode i probleme, istovremeno promišljaš kako žive u neznanju. Ti tu u njihovoj blizini veneš naočigled, a to nitko ne primijeti. Ne vide te. Ti si nevidljiv za njih. Izgubiš se u svojim mislima i nadaš se da ćeš smoći snage za još jedan dan borbe za životom.
Borbe da pokažeš drugima da si dobro iako nisi. Borbe da ipak u jutro otvoriš oči i izađeš na ulicu s namjerom odlaska u školu, na posao. Još jedan dan borbe da drugima ne pokažeš koliko ti je potrebna njihova pažnja, razumijevanje i ljubav.
Depresija je začaran krug preispitivanja, sumnje i loših misli. Ako ne naučimo vještine nošenja depresijom, nađemo se na putanji zaostajanja za drugima, za životom, a to dovodi do sve dublje depresije.
Pročitala sam genijalan članak u kojem je pisalo kako za depresiju treba iskustva.
Često nam se događa da smo jedan period života dobro i osjećamo se lijepo, produktivno, sretno. Uživamo u životu i drugima i nama samima. A onda nas zapljusne val loših osjećaja, nestabilnosti, loših misli. Zapljusne nas depresija u trenucima kada ju najmanje očekujemo. Pored činjenice da je depresija poremećaj kemikalija u mozgu i da se ponekad mora liječiti lijekovima, trebamo imati na umu da ponekad samo moramo naučiti živjeti s njome. Za depresiju treba iskustva kada istovremeno uz nju radimo, učimo i sudjelujemo u našim zajednicama.
Svatko ima svoje mehanizme nošenja tim teškim danima koji vrlo često prerastu u mjesece. Moj je dosta nezdrav i sa svakim valom depresije, sve mi je teže vratiti se nazad na noge. Dopustim depresiji da protutnja mnome kao požar. Vrlo često prekinem mnoge veze s ljudima jer kažu jednu nezgodnu riječ baš u vrijeme kada ta riječ ne smije biti izrečena. Neki načini ponašanja mojih najbližih koji su upućeni meni, počnu me vrijeđati i smetati mi iako sam im prije dala dozvolu takvog ponašanja. Sve ono za što sam imala razumijevanja i tolerancije, često nemam kada sam u depresiji. Kada se i oporavim, sve ono što sam zamjerila drugima ostaje sa mnom i u meni. Često to dovodi do svađa i nerazumijevanja.
Čitajući i educirajući se o depresiji svjesna sam da je proaktivnost izuzetno bitna. Kada shvatite da se nalazite na putanji depresije pokušajte shvatiti što vam u tim trenucima zaista treba. Jesu li to prijatelji, obitelj, vježbanje ili kreativno izražavanje? Aktivnost koju biste tada trebali birati bi vam trebala ostaviti osjećaj sreće i to ne samo u tim trenucima, već i kasnije. Ta aktivnost vam neće izbrisati depresiju niti ju izliječiti, ali će vam olakšati da prebrodite najteže dane.
Organizirajte si vrijeme i najteže zadatke ostavite za vrijeme kada ćete se osjećati bolje. Biti u depresiji, izvršavati zadatke i osjećati stres nije rješenje. Čak i najmanji zadatak poput pranja zubiju može dovesti do osjećaja zadovoljstva i uspjeha. Bazirajte se na male stvari i te male stvari će dovesti do većih.
Budite iskreni prema sebi. Kada pomislite kako ste loši i kako nikoga nemate na svijetu, sjetite se zadnje pozitivne osobe s kojom ste razgovarali i tu ćete uvidjeti da niste sami. Uvijek ima netko tko je tu za nas.
Sjetite se svih pozitivnih riječi koje su vam bile upućene. Svih pohvala i sve ljubavi koju ste dobili u životu.
Voljeni ste, pametni, lijepi i dobri. Oluja koja traje nikada nije dugoga vijeka, pa tako nije ni vaša ni moja. Snažniji smo od nje.
Autorica teksta: Josipa
