Još jedan sjajan tekst naše Željke o planiranju i raspolaganju financijama u kriznim razdobljima, kojim nas podsjeća da se sve može ako se dobro planira.
Pročitajte tekst i njene savjete…
Ako želimo biti u potpunosti prisutni u vremenu u kojem se nalazimo, moramo malo pričati o financijama i pogledu na novac.
Osobno sam jako ljuta na svoje financije i općenito na cijeli sustav i svakodnevno učim kako živjeti u tom sustavu sa što manje glavobolje. Međutim, dolazi velika gospodarska kriza. Ljudi dobivaju otkaze, plaće se smanjuju, u svakom slučaju, većini nas prihodi se smanjuju, ali ne i rashodi. Davanja će nam uglavnom ostati ista ili će postati veća bez obzira na smanjenu količinu novca koji ćemo zaraditi u predstojećim nam mjesecima.
Ono što o meni morate znati, a ispričat ću vam to brutalno istinito, jest da sam većinu života živjela u siromašnim uvjetima. Bilo je perioda kada nisam imala ni struju, ni grijanje, već samo hladnu vodu, a za hranu smo ovisili o dobroti susjeda koji su svaki mjesec sakupili namirnice i donijeli nam u kutiji. Bilo je mjeseci kada nisam imala novca za hranu, pa sam ovisila o svojim najbližima da bih pojela nešto, recimo ručak. Oni to naravno nisu znali jer sam bila preponosna da bih priznala da nemam za hranu jer sam morala uzeti pretplatu na internet iako sam znala da možda neću moći to plaćati. Ili kada mi je dojadilo paziti na svaku kunu pa sam kupila policu na kreditnu karticu i otišla u proljetni shopping da se nagradim za sve mjesece štednje i restrikcija, pa mi je u nekoliko mjeseci otplaćivanja te moje nagrade ostalo za hranu svega 200 kn. Naravno, ni to nisam nikome rekla iako su moji najbliži primijetili da se mučim pa su mi pomogli. Točnije, ti najbliži su moj dečko koji nalazi sve moguće načine da mi financijski pomogne, a da ne takne taj moj napuhani ego kako se ja ne bih osjećala da se ne mogu sama uzdržavati. Istina je da je bilo trenutaka kada nisam imala ništa i kada sam imala sve. To sve je najčešće išlo na kredit i otežalo mi nadolazeće mjesece. Ono što želim da shvatite, kao što sam i ja morala, da moramo trošiti novac u skladu s mogućnostima. Ponekad ćemo imati više, ponekad manje. Zamorno će uvijek biti osim ako ne nađete posao koji će biti jako dobro plaćen, ali dokle god primate minimalac ili stvarnu prosječnu plaću, bit će teško, izazovno i frustrirajuće, ali jednom kada savladate svoje financije bit će izvedivo.
Kroz godine sam razvila metodu raspolaganja novcem. Metoda je uvijek ista bez obzira na prihode.
Prvo se pobrinem za krov nad glavom. Je li to najam na stan ili stambeni kredit, ista je stvar. Činjenica je da volim živjeti u unutarnjem prostoru i za taj prostor radim. To je moje utočište, moja polazna točka.
Drugo na red dolaze režije. Ovisi o primanjima, te režije su ponekad manje ili veće. Ako znam da ću raditi za smanjenu plaću, ne uzimam pretplatu na internet jer mi iskreno nije nužno potreban za život. Znam, uvijek ti treba internet, međutim, kada je u pitanju hrana ili internet, biram hranu jer vjerujte mi, nije zabavno kada odaberete obrnuto. Također kada imam manje novca biram mobitel na bonove. Tada znam da ako nemam za bon, ne kupim ga. Za razliku od pretplate koju ne mogu ne platiti svaki mjesec. Dakle, to su izdatci za koje, ako ih odaberemo imati, se vežemo na minimalno dvije godine, tako da ako se odlučujete za taj put, uzeti ugovor za internet i mobitel na pretplatu, dobro si izračunajte imate li u mjesečnom budžetu novca za to.
Treće su dodatni izdatci koji uvelike ovise o vašoj visini primanja. Recimo, kada nisam imala ništa, nisam imala dodatne izdatke jer ih ne bih mogla nikako plaćati. Sada, znam da mogu pa otplaćujem auto školu i s time vezano benzin.
Četvrto uvijek stavim higijenske potrepštine za sebe i stan te hranu. Ti iznosi variraju iz mjeseca u mjesec pa samim time su zadnji na popisu. Ponekad mi čak ostane dovoljno novca i za slobodno vrijeme.
Peto je naravno slobodno vrijeme u koje ubrajam odlazak na kavu, u kino, u kazalište, na klizanje, na izlet, na more, odjeću, obuću i ostale dodatne stvari koje nam nisu nužno potrebne. Odjeća i obuća jest, ali samo ako nemate apsolutno ništa u ormaru.
Zvuči frustrirajuće, jeli tako?
Znam.
Na žalost jest.
Činjenica je da živimo u svijetu u kojem smo obasuti porukama da moramo i možemo imati sve. Društveni pritisak također ne pomaže.
Moramo imati internet kamo god idemo kako bismo bili prisutni na društvenim mrežama.
(Internet možeš imati na bilo kojoj besplatnoj wifi točki. Ako moraš birati između interneta i osnovnih životnih potreba biraj osnovne životne potrebe!)
Moramo iskoristiti taj popust na šminku i na parfeme i sve te divne stvari jer je sada ta akcija koja je čekala baš nas. Više nikada neće biti takve akcije.
( Nije istina da akcije više neće biti. Ako nemaš novca odaberi dvije boje sjenila koje obožavaš i koristi ih. Svi ti puderi, maskare, highliteri i slična čuda kozmetike ti nisu potrebna, ako moraš osnovne životne potrebe staviti u krizu!)
Ako obučem tri dana za redom iste hlače drugi će pomisliti kako sam siromašna i kako ne mogu priuštiti odjeću, a radim i zarađujem, nema šanse da se to dogodi. Moram imati te cipele i još jedne i još jedne jer jedne idu uz haljinu, jedne uz hlače i naravno moraš imati jedne svečane.
( Svi volimo imati više opcija odjeće, međutim, ako si u situaciji da nemaš novca, nije sramota kupovati u second hand shopu na akciji i imati manji izbor odjeće i obuće. Doći će vrijeme kada ćeš imati više novca za veći ormar!)
Ako ne odem na more osjećat ću se jadno i izostavljeno jer se svi drugi zabavljaju, a ja trunem tu sama.
(Kada ljudi odu na odmore i godišnje odmore, hrpa ljudi ostane doma. U redu je ostati doma i naći odmor upravo tamo gdje se nalaziš. Nemoj klonuti duhom i naći ćeš mjesta koja te vesele i doma!)
Ako odem van s društvom i ne počastim ih sve, ljutit će se na mene i biti ću isključena. Svi idu u kino, a ja ne, to se jednostavno ne smije dogoditi.
(Družiti se i počastiti druge i sebe ponekad je izvrsno. Ali budite svjesni da kada nemaš novca i to spada pod luksuz, a luksuz je prvo što se odbacuje u kriznim financijskim situacijama. Ne zaboravi, neće taj težak period zauvijek trajati!)
Uh, ta divna kutna garnitura je sada na akciji, a moja doma je za mijenjanje, moram ju kupiti. Pa neću na toj neudobnoj i staroj ležati. Sve cure idu na nokte, pa kakva bih ja osoba bila da ne odem i ja.
( Ako imaš nešto što je funkcionalno i služi te kao što je komad namještaja ili nokti, bez obzira šta ti se ne sviđaju, ako nemaš novca za to, nemaš!)
Morate biti odgovorni prema sebi. U svijetu u kojem većina ljudi živi na kredit, nije sramota ne imati nešto i to priznati. Znam da mnogi ljudi to ne žele priznati, ja sam jedna od njih, ali redovito to priznam. Priznajem da je većina namještaja u mom stanu korištena i poklonjena od strane ljudi koji su mislili da je bolje da meni poklone nego da bace. Ne sviđa mi se ta činjenica, ali ne mogu ju promijeniti. Još uvijek nisam dobila na lotu, ljudi moji. Puše mi kroz prozore, ali to ne znači da ću ih uskoro mijenjati. Ali zato sam našla načine kako da ih osiguram malo bolje. Bila sam kreativna. Rijetko kupujem odjeću, uglavnom nosim rabljenu. Ne smeta mi jer ju operem i nije potrgana. Za mene je nova. Kaj vi znate odakle mi to. Ne mora mi se sviđati što se moram snalaziti na različite načine, kada je puno jednostavnije otići u trgovinu i kupiti novo i po vlastitom izboru. Činjenica je da mi financijska situacija ne dopušta drugačije, iako radim i zarađujem.
P.S. Mali savjeti kako štedjeti na osnovnim stvarima u svakodnevnom životu.
– Kuhinjske papirnate ručnike najčešće ne koristim iako su praktični. Razlog je taj što je to još jedan izdatak, a sve mogu obrisati krpom i kasnije ju oprati. Kud sva odjeća tud i ta krpa. Neće zauzeti veliko mjesto u perilici.
– Za čišćenje koristim domestos. Dobar je za kupaonu, za kuhinju kao i za podove. Koristim ga razrijeđenog jer je jednako djelotvoran i nema nikakve razlike.
– Prozore perem sredstvom za pranje suđa razrijeđenim u vodi te ih brišem novinskim papirom. Tako su naše bake prale, tako perem i ja kada nemam novca za sredstvo za staklo.
– Praška za veš stavim manje od pola posudice u perilici. Koristim skuplji jer je jači, ali pošto ga stavljam manje jednako dobro opere veš i pakiranje mi traje duže.
– Omekšivač ne koristim uvijek. Ponekad jednostavno nemam novca za njega i to je ok. Nije nužno potreban. Međutim, kada ga imam stavim samo pola čepa. Shvatila sam da rublje miriši jednako dobro kao i kada stavim cijeli čep.
– Kada je baš težak mjesec, umjesto gela za tuširanje koristim sapun. Jednako dobro se istuširam kao i s gelom.
– Šampon koristim samo jednu vrstu i razrijedim ga vodom. Imam dugu kosu i jednako ju dobro operem kao i da duplo više potrošim.
– Pasta za zube. Ne istisnem na cijelu četkicu, već samo na vrh. Jednako se zapjeni i jednako dobro operem zube kao da sam i pola tube istisnula.
Nije sramota imati manje. Budite strpljivi i mudri. Znam, nije uvijek zabavno. Ali nije ni neizvedivo.
Autorica teksta: Željka.
