Centar za podršku zajednicama, stručnjacima, obitelji, mladima i djeci za kvalitetniji i cjelovitiji život
7. listopada 2020. u Zagrebu održala se posljednja edukativna radionica za poticanje međunarodne mobilnosti u sklopu projekta Zovu nas daljine i bilo je izuzetno zanimljivo, inovativno i produktivno. Kao produkt toga smo zajedno sa sudionicima osmislili neke od koraka i razloga za uključivanje u programe međunarodne mobilnosti i potrebne informacije koje mogu pomoći svim mladim osobama koje su zainteresirane za takve programe ili one koji će to tek biti. Hvala svima na sudjelovanju i budite uporni, prijavite se i uključite u programe međunarodne mobilnosti!
Ponosni smo što možemo predstaviti našu prvu od niza aktivnosti za poticanje deinstitucionalizacije u Hrvatskoj koju smo održali uz suradnju i pomoć Eurochild-a i Martin James Foundation-a, više o tome možete pročitati u članku niže.
U budućnosti će se održavati još aktivnosti kao što su edukacije za stručnjake, procjena potreba, kampanja deinstitucionalizacije i dr.
Fice je u skopu projekta Putokaz, kojem je partner na projektu sudjelovao na kampovima za djecu i mlade iz Koprivničko-križevačke i Međimurske županije na Krku od 1. do 6. rujna 2020. godine. Na kampovima su se održavale različite psihosocijalne, edukativne, sportske i likovne radionice kao i ostale aktivnosti u prirodi. Kako nam je bilo možete pogledati u galeriji slika niže.
Održana je još jedna aktivnost u nizu, projekta Putokaz nositelja Suncokret OLJIN, a čiji je FICE Hrvatska partner.
Inicijalni susret s udomiteljima održan je 31. srpnja 2020. godine u Murskom Središću.
Na susretu su sudjelovali udomitelji iz Međimurske županije koji su zainteresirani za sudjelovanje u projektu Putokaz. Na susretu je predstavljen projekt i sudionici su se upoznali s projektom. Dobili su uvid u aktivnosti koje projekt uključuje, što se od njih očekuje uključivanjem u projekt i što mogu očekivati da će dobiti za sebe ovim projektom. Također, na susretu smo sa sudionicima raspravljali o svim aktualnim temama važnim za udomiteljstvo, njih kao udomitelje kao i djecu i mlade u udomiteljskim obiteljima.
Na susretu su sudjelovali mladi iz udomiteljskih obitelji iz Međimurske županije, a priključili su nam se volonteri koji su mladi s iskustvom sudjelovanja u programima međunarodne mobilnosti.
Na radionici su sudionici imali priliku čuti što su to programi međunarodne mobilnosti, kako se uključiti u njih i koji su aktualni u koje se mogu uključiti. Volonteri su predstavili svoje vlastito iskustvo sudjelovanja u takvim projektima i koje su sve prednosti uključivanja.
24. lipnja u Kutini smo održali edukativnu radionicu za mlade u sklopu projekta Zovu nas daljine, a tema je bila Poticanje mladih na uključivanje u projekte međunarodne razmjene. Hvala svim sudionicima na aktivnosti, bilo je zanimljivo i produktivno.
Veseli nas činjenica da s Vama možemo podijeliti vijest o početku novog projekta na kojem je Fice Hrvatska partner, ovog puta financiranom iz Europskog socijalnog fonda. Nositelj projekta je Suncokret-Oljin, a druga partnerska organizacija, uz Fice Hrvatska je Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece, Početak projekta smo obilježili održavanjem sastanka s udomiteljima s područja Grada Đurđevca kako bi im predstavili projekt i motivirali njih i njihovu djecu na sudjelovanje u daljnjim aktivnostima. Jedna od tih aktivnosti je i dvodnevna mini konferencija namijenjena udomiteljima, djeci i stručnjacima koji s njima rade, o kojoj ćemo Vas uskoro detaljno obavijestiti!
U jednome trenutku se izgubiš. Sve ti postane teško: otvoriti oči u jutro, izaći iz kreveta, umiti se, očistiti za sobom, disati…osjećaš neku čudnu razdražljivost prema svima koju ne možeš u potpunosti objasniti. Svaki svoj pokret i svaku svoju odluku preispituješ u nedogled. Sjetiš se svih negativnih komentara dobivenih ne samo u skorije vrijeme, već i daleko u prošlosti. Shvatiš kako ne radiš posao iz snova, kako ne ideš u školu koja te zanima. Tvoj životni put nema smisla. Povučeš se u sebe i shvatiš da ne vrijediš zapravo ništa. Sve tvoje odluke su bile donesene kako bi služile drugima, kako bi ti služio drugima. Drugima, koji to ne znaju cijeniti, koji te uzimaju zdravo za gotovo. Na trenutke ti se plače, ali ne dovoljno da ti i suze padnu niz lice, jer za to nemaš snage. Na trenutke si ljut, ali opet s nedovoljno snage da bi shvatio zašto i reagirao na ono što te ljuti.
Ljudi iz okoline te pitaju kako si, jesi li dobro, je li sve u redu, a ti imaš za njih samo lažan osmijeh i neiskreni odgovor koji sliči nečemu kao dobro sam, sve je u redu.
Družiš se s najbližima i dok ih promatraš kako prepričavaju svoj dan, svoje zgode i probleme, istovremeno promišljaš kako žive u neznanju. Ti tu u njihovoj blizini veneš naočigled, a to nitko ne primijeti. Ne vide te. Ti si nevidljiv za njih. Izgubiš se u svojim mislima i nadaš se da ćeš smoći snage za još jedan dan borbe za životom.
Borbe da pokažeš drugima da si dobro iako nisi. Borbe da ipak u jutro otvoriš oči i izađeš na ulicu s namjerom odlaska u školu, na posao. Još jedan dan borbe da drugima ne pokažeš koliko ti je potrebna njihova pažnja, razumijevanje i ljubav.
Depresija je začaran krug preispitivanja, sumnje i loših misli. Ako ne naučimo vještine nošenja depresijom, nađemo se na putanji zaostajanja za drugima, za životom, a to dovodi do sve dublje depresije.
Pročitala sam genijalan članak u kojem je pisalo kako za depresiju treba iskustva.
Često nam se događa da smo jedan period života dobro i osjećamo se lijepo, produktivno, sretno. Uživamo u životu i drugima i nama samima. A onda nas zapljusne val loših osjećaja, nestabilnosti, loših misli. Zapljusne nas depresija u trenucima kada ju najmanje očekujemo. Pored činjenice da je depresija poremećaj kemikalija u mozgu i da se ponekad mora liječiti lijekovima, trebamo imati na umu da ponekad samo moramo naučiti živjeti s njome. Za depresiju treba iskustva kada istovremeno uz nju radimo, učimo i sudjelujemo u našim zajednicama.
Svatko ima svoje mehanizme nošenja tim teškim danima koji vrlo često prerastu u mjesece. Moj je dosta nezdrav i sa svakim valom depresije, sve mi je teže vratiti se nazad na noge. Dopustim depresiji da protutnja mnome kao požar. Vrlo često prekinem mnoge veze s ljudima jer kažu jednu nezgodnu riječ baš u vrijeme kada ta riječ ne smije biti izrečena. Neki načini ponašanja mojih najbližih koji su upućeni meni, počnu me vrijeđati i smetati mi iako sam im prije dala dozvolu takvog ponašanja. Sve ono za što sam imala razumijevanja i tolerancije, često nemam kada sam u depresiji. Kada se i oporavim, sve ono što sam zamjerila drugima ostaje sa mnom i u meni. Često to dovodi do svađa i nerazumijevanja.
Čitajući i educirajući se o depresiji svjesna sam da je proaktivnost izuzetno bitna. Kada shvatite da se nalazite na putanji depresije pokušajte shvatiti što vam u tim trenucima zaista treba. Jesu li to prijatelji, obitelj, vježbanje ili kreativno izražavanje? Aktivnost koju biste tada trebali birati bi vam trebala ostaviti osjećaj sreće i to ne samo u tim trenucima, već i kasnije. Ta aktivnost vam neće izbrisati depresiju niti ju izliječiti, ali će vam olakšati da prebrodite najteže dane.
Organizirajte si vrijeme i najteže zadatke ostavite za vrijeme kada ćete se osjećati bolje. Biti u depresiji, izvršavati zadatke i osjećati stres nije rješenje. Čak i najmanji zadatak poput pranja zubiju može dovesti do osjećaja zadovoljstva i uspjeha. Bazirajte se na male stvari i te male stvari će dovesti do većih.
Budite iskreni prema sebi. Kada pomislite kako ste loši i kako nikoga nemate na svijetu, sjetite se zadnje pozitivne osobe s kojom ste razgovarali i tu ćete uvidjeti da niste sami. Uvijek ima netko tko je tu za nas.
Sjetite se svih pozitivnih riječi koje su vam bile upućene. Svih pohvala i sve ljubavi koju ste dobili u životu.
Voljeni ste, pametni, lijepi i dobri. Oluja koja traje nikada nije dugoga vijeka, pa tako nije ni vaša ni moja. Snažniji smo od nje.
Autorica teksta: Josipa
