Edukativna radionica poticanja međunarodne mobilnosti u Međimurskoj županiji

  1. srpnja 2020. godine u Međimurskoj županiji održana je treća po redu edukativna radionica za poticanje međunarodne mobilnosti.

Na susretu su sudjelovali mladi iz udomiteljskih obitelji iz Međimurske županije, a priključili su nam se volonteri koji su mladi s iskustvom sudjelovanja u programima međunarodne mobilnosti.

Na radionici su sudionici imali priliku čuti što su to programi međunarodne mobilnosti, kako se uključiti u njih i koji su aktualni u koje se mogu uključiti. Volonteri su predstavili svoje vlastito iskustvo sudjelovanja u takvim projektima i koje su sve prednosti uključivanja.

Edukativna radionica u sklopu projekta Zovu nas daljine u Kutini

24. lipnja u Kutini smo održali edukativnu radionicu za mlade u sklopu projekta Zovu nas daljine, a tema je bila Poticanje mladih na uključivanje u projekte međunarodne razmjene. Hvala svim sudionicima na aktivnosti, bilo je zanimljivo i produktivno. 

Stručni skup u sklopu projekta Putokaz

Hvala svim polaznicima stručnog skupa Moderne tehnologije u udomiteljstvu projekta Putokaz održanom 18. i 19.6. u Đurđevcu na aktivnom sudjelovanju, suradnji i otvorenosti za učenje o novim temama.
Nadamo se da je svatko od Vas dobio neku vrijednu informaciju, savjet ili preporuku, i da će se Putokaz opet vratiti u Đurđevac. 😊
Suncokret-Oljin FICE Hrvatska Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece

Edukativna radionica u Đurđevcu u sklopu projekta Zovu nas daljine

U četvrtak, 28.5., u prostorijama Društvenog doma Mladen Markač u Đurđevcu održana je Edukativna radionica poticanja međunarodne mobilnosti u sklopu našeg projekta Zovu nas daljine, namijenjen mladima u riziku od socijalne isključenosti.
Naši partneri na projektu su Suncokret-Oljin i Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece. Na radionici su bili prisutni predstavnici navedenih udruga, a cilj radionice je predstaviti projekte međunarodne mobilnosti (Erasmus+), upoznati mlade s mogućnostima Erasmus+ programa, primjerima dobre prakse i motivirati ih na sudjelovanje u budućim projektima. Na radionici su također sudjelovali volonteri tj. mladi koji su sudjelovali na Erasmus + projektima kako bi iz prve ruke dočarali svoje iskustvo.

Preporuke mladih Europe za unapređenje standarda tijekom i nakon života u alternativnoj skrbi

U četvrtak 20.02.2020. su predstavnici 179 mladih s iskustvom života u alternativnoj skrbi iz 7 europskih zemalja predstavili 10 preporuka za ostvarenje minimalnih osnovnih standrada koji bi trebali biti zagarantirani svim mladima Europe tijekom i nakon života u alternativnoj skrbi.

10 predstavljenih preporuka rezultat su dvogodišnjeg rada na lokalnom, nacionalnom i na kraju i europskom nivou i osnova su od ukupno 60 nacionalnih preporuka.

Predstavljene preporuke nastale su u okviru Erasmus plus projekta “LeaveCare-LiveLife” koji se provodio u 5 zemalja putem partnera Agevolando (Italija), CLA (UK), Tiberius (Rumunjska), CLNI (Ireland) i FICE Hrvatska (Hrvatska).

 

Potpuni tekst s preporukama i pojašnjenima nalazi se u slijedećem dokumentu:

Care Leavers’ Network Europe Recommandations

PREZENTACIJA PREPORUKA U EUROPSKOM PARLAMENTU

U četvrtak 20.2.2020. nakon dvije godine intenzivnog rada sa preko stotinu care leavera iz 7 zemalja predstavljen je finalni produkt Erasmus plus projekta “LeaveCare-LiveLife” u Europskom Parlamentu u Bruxellesu.

10 preporuka za unapređenje procesa izlaska iz sustava alternativne skrbi nastalo je iz 60 nacionalnih preporuka, a uz preporuke u Europskom parlamentu postavljeno je i predstavljeno dio radova muzeja “Identity of cactus”.

Oba događaja izazvala su zanimanje i struke i politike te se nadamo skorim pozitivnim pomacima kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini vezano uz unapređenja skrbi za care leavere.

FICE Hrvatsku u Bruxellesu su predstavljale Tea Živković i Ljiljana Ban.

Iznimno smo ponosni i počašćeni što je naša udruga bila jedan od partnera u ovom europskom projektu.

Mali princ

Željka, naša stručnjakinja po iskustvu, “izula nas je iz cipela” još jednim izuzetnim tekstom. Ovaj put uz iznošenje vlastitog iskustva otvoreno poziva i nas, čitatelje, da se upitamo tko smo, koliko smo mi – mi, a koliko prilagodba željama drugih. Tekst koji se čita u dahu i ostaje dugo pulsirati u mislima.

 

„ Počeo sam pričati kako neki ljudi zaboravljaju svoje snove i ideale, pa se umjesto toga usredotoče na traženje materijalnih stvari i sigurnosti. Katkad je potraga za uspjehom i priznanjem bijeg u budućnost jer im nedostaje hrabrosti da budu oni sami, da se suoče s kritikom i neodobravanjem zato što žele biti ono što zaista jesu i slijediti svoj pravi poziv. „

To je citat iz knjige Mali princ koju sam prvi puta pročitala jednu nedjelju na ručku kod obitelji. Nakon tog poglavlja sam stala i duboko se zamislila. Ostatak knjige nisam pročitala, osim zadnjeg poglavlja da znam kako završava knjiga. To poglavlje, tih par redaka zapravo, ostavilo me bez riječi i zamišljenom ostatak tjedna. Stalno sam vrtila te riječi u glavi jer se savršeno uklapaju u ono što ja radim cijeli odrastao život. Odbijam biti ja kako bih se uklopila i time izbjegla kritike i neodobravanja. Zapravo je to dosta teško priznati sebi i drugima. Uvjerena sam da moj cjelokupni dojam drugima mora biti da sam snažna, jaka, s jasnim ciljevima, vrijedna, ljubazna i pristupačna.

Kada bih bila stvarno iskrena, ja jesam to sve, ali ne toliko snažno koliko želim druge uvjeriti da jesam i ne uvijek i u svakoj situaciji. To je zapravo i nemoguće. Moram priznati, da svaki puta kada primijetim da u nekom trenutku nemam neku kvalitetu koju sam si sama nametnula, bivam strašno ljuta na sebe, depresivna i žalosna. Osjećam se kao da izgubim tlo pod nogama koje sam se toliko trudila graditi. Zapravo je prava istina da tlo pod nogama nisam ni imala, upravo zbog činjenice što sam sama sebi nametnula neku zamišljenu osobu koja moram biti kako bi me drugi prihvatili. Često znam razmišljati kako bih se rado bavila poslom koji sama neću tako doživljavati jer će to biti moja strast i moj život, jedina zapreka je šta ne znam koji je to posao. Ne znam ni u koju skupinu poslova spada taj savršeni posao. Vrtim se u krug kao kada pas lovi vlastiti rep. Tako se i vrlo često osjećam. Bez cilja, izgubljena u svijetu u kojem se zapravo osjećam kao vanzemaljka jer gdje pripadam, gdje se uklapam? Nigdje. Uglavnom sam sama bez obzira šta sam okružena ljudima. Onda me život ponese i opet se prilagođavam jer su me učili kao malu: „ popusti, pametniji popušta. Ti znaš bolje, pusti ih, neka rade šta hoće, ti se skloni.”  Nevjerojatno je koliko, uz neke važne događaje u djetetovom životu, te riječi kao i mnoge druge znaju napraviti štetu.

Kao mala sam bila jako živo dijete. Svojevoljna, tvrdoglava, a s druge strane mazna i željna ljubavi. Uvijek su me smirivali, utišavali, mijenjali moje ponašanje jer im nije bilo po volji imati dijete koje je glasno i koje stalno nešto mora raditi i nečime se zanimati. Do trenutka kada sam pamtila svu pažnju i ljubav koju sam dobivala, moji roditelji su odlučili živjeti odvojeno na jedan vrlo agresivan način i mama, da bi pobjegla, odselila se iz grada dok sam ja ostala s bakom, sestrom i bratom. Živjeli smo skupa moje najsretnije godine života i moje najusamljenije. Nije bila ni sretna okolnost šta sam imala uši i sva djeca ispred zgrade s kojom sam se družila su to znala i zafrkavala me jako dugo. To su bili moji prvi trenuci kada nisam bila prihvaćena u društvo.

Taj set ljudskog ponašanja u mom životu se nastavio. U koju god obitelj sam došla (mama, sestra, udomiteljica) i u kojem god društvu se nalazila poput osnovne škole, srednje škole, fakulteta, nisam uvijek bila prihvaćena kao ja. Naučila sam promatrati ljude i mijenjati svoje ponašanje kako bih bila što sličnija njima i time zadobila povjerenje i prihvaćanje.

Doduše, svi imaju svoje razloge zašto se ponašaju kako se ponašaju. Je li to naučeno ponašanje od roditelja ili su se i sami morali prilagođavati. Reagiraju li na ljude kada ih nerviraju brže ili ipak stanu i promisle. Sve to ovisi o životima koje su vodili i koji su im bili nametnuti. Nikoga ne treba kriviti što je takav kakav jest jer koliko god sami biramo svoj životni put toliko nam je i nametnut od strane našeg odgoja i našeg viđenja života kroz jedinstvene situacije u kojima smo se nalazili.

Zato ne smijemo biti ljuti na ljude koji su nam se našli u životu i koji su imali utjecaja na nas. Energiju bismo trebali usmjeravati na drugi način. Prihvatiti sami sebe onakvima kakvi zaista jesmo. Ja sam živčenjak koji ne može shvatiti ljudsko ponašanje u potpunosti, zaboravljam vrlo lako jer sve situacije moj mozak definira ne onakvima kakve jesu već kroz emocije i sprema ih u različite ladice od kojih neke nestanu odmah, tj. zaboravim ih isti tren. Jer mi neke informacije zaista ne trebaju. To je često ljudima neprihvatljivo. Znaju mi reći : „Pa to se neki dan dogodilo!!” Da se dogodilo i prije pola sata, ako sam to shvatila kao nepotrebno, odbacila sam to i ne treba mi ta informacija. Jako sam osjetljiva i brišem sve nove situacije s kojim se ne moram zabavljati tako da ostanem mentalno snažna. Volim prihvaćati druge takvima kakvi jesu. Bez obzira na moje mišljenje o njima. Nije na meni da im sudim, kao što nije ni drugima mjesto da meni sude. Ako me uvrijediš reći ću ti ok. Jer kaj drugo mogu? Svađati se? Nema smisla, mišljenje se neće promijeniti.

To sam ja. Još uvijek sam daleko od one stvarne sebe, jer sam se u procesu odrastanja previše mijenjala. Nikada nisam imala jednog idola, svi su mi bili idoli. Vratiti se u potpunosti sebi je posao za cijeli život sada, ali ne odustajem. Zato vi mlađi, molim vas, budite snažni. Budite svoji bez obzira na kritike i na druge ljude koji vas žele staviti u svoje kalupe. Nema kalupa za vas osim onoga kojeg si sami napravite. Onoga koji će vam dati slobodu da budete ono što jeste. Na kraju, na vama je da pronađete što je to točno što jeste i što želite postati. Živimo u doba neograničenih mogućnosti. Izađite u svijet bez straha i suočite se njime, budite idol nama malo starijima koje je strah ipak malčice prikovao za sjedala, ali to je tema za neki drugi puta.

O AKTUALNOM STANJU U KINI VEZANO UZ KORONAVIRUS IZ PRVE RUKE

Zahvaljujući različitim međunarodnim projektima imali smo priliku upoznati brojne prekrasne mlade ljude. Jedan od njih je i Nemanja s kojim smo bili na jednom filmskom kampu u Mađarskoj još davne 2017. od kada traje i naše prijateljstvo. Nemanja je inače iz Srbije, a zbog posla je prošle godine otišao u Kinu. U zadnjih nekoliko tjedana zbog izvanredne situacije u Kini intenzivno se čujemo, a danas nam je Nemanja poslao kratak opis stanja u Kini iz “prve ruke”.

Hvala Nemanja na ovoj ekskluzivi!

Piše: Nemanja P.

Trenutno se nalazim u Shenzhenu, u provinciji Guangdong, na jugu Kine, gde živim i radim poslednjih 6 meseci. Stanje se alarmiralo poslednjih nedelju dana kada je u gradu porastao broj obolelih na preko 200. Od skoro su zatvorene granice ka Rusiji, Mongoliji I Hong Kongu.

Nošenje zaštitnih maski je obavezno, građanima se meri temperatura na ulazima u metro, prodavnicama i raskrsnicama . Ljudi se striktno pridržavaju uputstava, nema panike, a logistika i organizacija su na najvišem nivou.

Drug i ja dane provodimo u stanu, poput većine ljudi ovde. Jednom dnevno odemo do supermarketa po hranu i najosnovnije stvari. Ne osećam strah i verujem da ću opreznim i odgovornim ponašanjem zaštititi svoje zdravlje. Takođe, pridržavam se i uputstava u pogledu ishrane i higijene. Očekujem da će sve preduzete mere biti uspešne i da će se dalje širenje virusa uskoro zaustaviti.

PLATFORMA ZA MLADE KOJI IMAJU ISKUSTVO BORAVKA U ALTERNATIVNOJ SKRBI

U sklopu Erasmus plus projekta LeaveCare-LiveLife u kojem FICE Hrvatska sudjeluje kao partner sa organizacijama iz još 4 europske zemlje već neko vrijeme aktivna je i platforma za mlade s iskustvom boravka u alternativnoj skrbi.

Stranica www.careleaversnetwork.eu osim aktualnih vijesti vezanih uz temu mladih, skrbi, svakodnevnog života ima i sadržaje kojima je za cilj povezati mlade iz različitih zemalja i potaknuti ih na sudjelovanje kroz različte oblike izražavanja ili djelovanja.

Posebno izdvajamo virtualni muzej, koji je kao ideja nastao tijekom razmjene mladih u Zagrebu. Muzej pod nazivom “Identity of cactus museum” zasniva se na ideji prikupuljanja specifičnih sjećanja na pojedine stvari, ljude, bića, riječi…putem tekstova, fotografija, videa, slika…. osoba koje su boravile u sustavu alternativne skrbi, a koje su im pomogle u prevladavanju teškoća, osvještavanju vlastitih snaga. Pravila je vrlo malo vezano uz muzej – ukoliko se radi o tekstu taj tekst ne bi trebao imati više od 200 riječi, objave su anonimne, poželjno je navesti inicijale (ili barem neko slovo iz imena), sadašnju dob, dob iz koje potječe sjećanje i državu. Tekst bi trebao biti na engleskom, ali za sudionike iz Hrvatske udruga FICE Hrvatska rado će pomoći u prijevodu tako da se na adresu info@fice.hr mogu slati radovi na hrvatskom.

Uz virtualni muzej ističemo i Forum putem kojeg mladi mogu komunicirati sa vršnjacima iz svoje zemlje ili s kolegama iz različitih europskih zemalja na internacionalnom dijelu foruma. Ponosni smo što je hrvatski dio foruma već vrlo aktivan s otvorenim temama o studiranju mladih iz sustava skrbi, mogućnostima pokretanja care leavers mreže u Hrvatskoj i prijedlogom za otvaranje prostora za međusobnu razmjenu i pomoć u potrebi pod nazivom “Sharing is caring”.

Stranica ima sadržaje na 4 jezika, engleski, rumunjski, talijanski i hrvatski.

Udovoljite svojoj znatiželji i pogledajte stranicu. Samo jedan klik vas dijeli o toga 😉

Proslava završetka Opening doors kampanje

U Bruxellesu smo 15.01.2020. nizom aktivnosti proslavili završetak “Opening doors kampanje”.

Tijekom internog događaja prisjećali smo se samih početaka, ključnih događaja iz razdoblja 7 godina kampanje. U emotivnoj atmosferi istaknuta su postignuća, a kao najveća snaga kampanje prepoznat je rad nacionalnih koordinatora.

FICE Hrvatska uključila se u drugoj fazi kampanje, u ožujku 2017. i na nacionalnom nivou okupila 13 organizacija.

Drugi dio dana bio je rezerviran za aktivnosti za širu stručnu javnost tijekom kojih je dan kratak prikaz tijeka i postignuća kampanje te stavljen naglasak na budućnost i buduće akcije.

Predsjednica FICE Hrvatske, Ljiljana Ban, tijekom panela imala je priliku govoriti o izazovima koji stoje na putu napretka deinstitucionalizacije u Hrvatskoj.

Na kraju je predstsavljeno i prisutnima podijeljeno završno izvješće kamapnje koje možete u cjelosti pročitati na slijedećem linku:

https://www.eurochild.org/fileadmin/public/05_Library/Thematic_priorities/06_Children_in_Alternative_Care/Eurochild/OD_last_report_v5_NT_SCREEN.pdf