Izuzetno smo po\u010da\u0161\u0107eni \u0161to na svojim stranicama imamo priliku objaviti tekstove stru\u010dnjaka po iskustvu (mladih s iskustvom boravka u skrbi) o uvijek aktualnim temama.<\/p>\n
Prvi tekst napisala je \u017deljka i to izazovima odonosa s kolegama na poslu. U\u017eivajte u \u010ditanju<\/p>\n
Moj prvi posao je bio u jednoj lokalnoj pekari. Kada sam bila na razgovoru za posao mislila sam si da \u0107e to biti savr\u0161en prvi posao. Stoji\u0161 za pultom i prodaje\u0161 peciva. Cure koje rade su mlade kao i ja i budemo se skompale. Ionako mi je trebalo ljudi s kojima \u0107u se sprijateljiti jer sam do tada imala samo jednu prijateljicu u blizini i jednu prili\u010dno daleko.<\/p>\n
Kada sam do\u0161la prvi dan bila sam\u00a0 dodijeljena na obuku\u00a0 jednoj \u017eenici koja je nekih desetak godina starija od mene. Jako draga i pristupa\u010dna osoba. Nau\u010dila me svemu, s razumijevanjem mi je pokazala sve i s njom sam razvila jedan lijepi odnos s kojim sam bila sretna, me\u0111utim, ona je za dva mjeseca oti\u0161la na porodiljni s tre\u0107im djetetom i to na tri godine. I tada sam ostala sama.<\/p>\n
Druge prodava\u010dice me nisu ba\u0161 preferirale , \u010dista\u010dica me nije mogla smisliti kao ni pekari. I tako sam bila sama. Svaki dan sam i\u0161la na posao i uvjeravala samu sebe da mi je taj dan zadnji samo kako bih se nagovorila da ga odradim. U mom slu\u010daju, nije bilo opcije da dam otkaz bez obzira na malu pla\u0107u i maltretiranje od strane kolega. Radila sam tamo dvije godine i onda sam uspjela na\u0107i novi posao. Bila sam toliko sretna da sam skoro poletjela. Odradila sam dva tjedna otkaznog roka i krenula u novu avanturu.<\/p>\n
Novi posao je bio kao prodava\u010dica\/kuharica u lokalnom fast foodu. Bio je to br\u017ei i zahtjevniji posao od onoga u pekari, ali savladala sam ga vrlo brzo. Tamo su ve\u0107 radile dvije mlade \u017eenice i vlasnici lokala koji su s nama stari. Svi smo tu bili sli\u010dni s godinama, ali zato su nam pona\u0161anja bila u potpunosti razli\u010dita.<\/p>\n
Kada sam do\u0161la, vlasnici su bili jako ljubazni i pristupa\u010dni. U\u017eivala sam u tome, posebno zato \u0161to je prija\u0161nji \u0161ef konstantno vikao i provodio teror nad nama. Na novom poslu sam s njima mogla pri\u010dati o svom vi\u0111enju kakav bi \u0161ef trebao biti i oni su se pokazali prili\u010dno sli\u010dni tome. Otvoreni, svjesni da svi radimo za sebe i da nitko ne izbjegava posao, puni razumijevanja. S druge strane, odnos s kolegicama mi je bio nikakav. Tada nisam shva\u0107ala za\u0161to. S jednom od njih sam se s vremenom sprijateljila i tada mi je otkrila za\u0161to me nisu mogle smisliti. Mislile su da sam ulizica. Ha, ostala sam \u0161okirana. Kao prvo, nikada mi tako ne\u0161to ne pada na pamet. Da se idem nekome ulizivat jer u \u017eivotu sam upoznala jako puno ljudi i od toga jako malo ljudi me prihvatilo takvom kakva jesam. Druga\u010dija na sve na\u010dine na koje se to ne mo\u017ee opisati. U teoriji sam super, vrlo pristupa\u010dna, nasmijana i otvorena. Me\u0111utim, u \u017eivo, sam to sve uz ne\u0161to \u0161to ne mogu objasniti, mo\u017eda moja aura koja zasvijetli i to svima smeta.<\/p>\n
No, da se vratim, jako davno sam do\u0161la do zaklju\u010dka da se ne\u0107u mijenjati samo da se svidim drugima. Pa tako se ne\u0107u ni ulizivati. Vrlo jednostavno. Me\u0111utim, gledano to od strane dvije radnice koje su radile skupa i mene koja sam radila sa \u0161efovima, to je sasvim logi\u010dno za pomisliti. Pa smo onda to rije\u0161ile i napokon sam formirala neki odnos s kolegicama. S jednom malo dublji, ostale smo prijateljice do dan danas. Kako je vrijeme i\u0161lo, tako smo se svi mijenjali, neki na bolje neki na gore. Na\u0161e stvarne osobnosti su sve vi\u0161e dolazile na vidjelo i tako sam odlu\u010dila na\u0107i novi posao nakon tri godine.<\/p>\n
Na svom novom poslu nas je puno. Sedmero nas radi i sedmero razli\u010ditih karaktera se trudi raditi u timu. Kao i svaki puta do sada, te\u0161ko im je progutati me. Te\u0161ko im je na\u0107i neki zajedni\u010dki jezik. Me\u0111utim, ne \u017eivciram se puno. Barem ne vi\u0161e. Na po\u010detku me iznerviralo jer sam se pitala, pa zar opet, da me toliko ljudi ne prihva\u0107a, mo\u017eda zbilja ne\u0161to ne valja sa mnom? I sl.pitanja.<\/p>\n
<\/p>\n
Me\u0111utim, sve je u redu sa mnom. Volim imati prijateljski odnos sa svima. Ne mora to biti duboko prijateljstvo i ne moramo se mi nalaziti na kavama nakon posla i imati sli\u010dne aktivnosti, bitno je da smo ljubazni jedni prema drugima i da se prihva\u0107amo, ako ne u potpunosti, onda barem kao ljudska bi\u0107a. Ali to je ne\u0161to \u0161to svi \u010desto zaboravljamo. Dok nam se netko ne svi\u0111a ne vidimo ga kao ljudsko bi\u0107e i da kao takvo zaslu\u017euje barem malo na\u0161ega po\u0161tovanja, ve\u0107 se samo primimo svega negativnoga i onoga \u0161to nam smeta kod te osobe i ne vidimo ni\u0161ta drugo. A to nije u redu i moramo se svi podsje\u0107ati da nam je du\u017enost dati osnovno po\u0161tovanje svim ljudskim bi\u0107ima.<\/p>\n
U poslovnom okru\u017eenju nai\u0107i \u0107ete na mnoge ljude i karaktere. Milijun razli\u010ditih razmi\u0161ljanja i ideja. Svi oni imaju \u017eivot doma koji tako\u0111er nose na posao i utje\u010de na njih. Treba biti tolerantan. Iako znamo, i mi imamo svoje \u017eivote koje nosimo na posao i koji utje\u010du na nas i svoja razmi\u0161ljanja i ideje i vrlo \u010desto ne dobijemo ljubaznost i po\u0161tovanje od drugih, ba\u0161 zato moramo to isto pru\u017eiti dalje. U\u010diti primjerom sve one koji nisu nikada razmi\u0161ljali o tome i koji su uglavnom na auto pilotu, a tih ljudi je jako puno. Budite ustrajni i pozitivni uvijek. Neka svi u\u010de na na\u0161im primjerima jer smo svi dovoljno sna\u017eni biti primjeri.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Izuzetno smo po\u010da\u0161\u0107eni \u0161to na svojim stranicama imamo priliku objaviti tekstove stru\u010dnjaka po iskustvu (mladih s iskustvom boravka u skrbi) o uvijek aktualnim temama. Prvi tekst napisala je \u017deljka i to izazovima odonosa s kolegama na poslu. U\u017eivajte u \u010ditanju Moj prvi posao je bio u jednoj lokalnoj pekari. Kada sam bila na razgovoru za … Continue reading O KOLEGAMA I KAKO SE NOSITI IZAZOVIMA NA POSLU<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[12],"tags":[68,66,67,45],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/331"}],"collection":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=331"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/331\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":333,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/331\/revisions\/333"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=331"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=331"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=331"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}