\u017deljka, na\u0161a stru\u010dnjakinja po iskustvu, “izula nas je iz cipela” jo\u0161 jednim izuzetnim tekstom. Ovaj put uz izno\u0161enje vlastitog iskustva otvoreno poziva i nas, \u010ditatelje, da se upitamo tko smo, koliko smo mi – mi, a koliko prilagodba \u017eeljama drugih. Tekst koji se \u010dita u dahu i ostaje dugo pulsirati u mislima.<\/p>\n
<\/p>\n
\u201e Po\u010deo sam pri\u010dati kako neki ljudi zaboravljaju svoje snove i ideale, pa se umjesto toga usredoto\u010de na tra\u017eenje materijalnih stvari i sigurnosti. Katkad je potraga za uspjehom i priznanjem bijeg u budu\u0107nost jer im nedostaje hrabrosti da budu oni sami, da se suo\u010de s kritikom i neodobravanjem zato \u0161to \u017eele biti ono \u0161to zaista jesu i slijediti svoj pravi poziv. \u201e<\/em><\/p>\n To je citat iz knjige Mali princ koju sam prvi puta pro\u010ditala jednu nedjelju na ru\u010dku kod obitelji. Nakon tog poglavlja sam stala i duboko se zamislila. Ostatak knjige nisam pro\u010ditala, osim zadnjeg poglavlja da znam kako zavr\u0161ava knjiga. To poglavlje, tih par redaka zapravo, ostavilo me bez rije\u010di i zami\u0161ljenom ostatak tjedna. Stalno sam vrtila te rije\u010di u glavi jer se savr\u0161eno uklapaju u ono \u0161to ja radim cijeli odrastao \u017eivot. Odbijam biti ja kako bih se uklopila i time izbjegla kritike i neodobravanja. Zapravo je to dosta te\u0161ko priznati sebi i drugima. Uvjerena sam da moj cjelokupni dojam drugima mora biti da sam sna\u017ena, jaka, s jasnim ciljevima, vrijedna, ljubazna i pristupa\u010dna.<\/p>\n Kada bih bila stvarno iskrena, ja jesam to sve, ali ne toliko sna\u017eno koliko \u017eelim druge uvjeriti da jesam i ne uvijek i u svakoj situaciji. To je zapravo i nemogu\u0107e. Moram priznati, da svaki puta kada primijetim da u nekom trenutku nemam neku kvalitetu koju sam si sama nametnula, bivam stra\u0161no ljuta na sebe, depresivna i \u017ealosna. Osje\u0107am se kao da izgubim tlo pod nogama koje sam se toliko trudila graditi. Zapravo je prava istina da tlo pod nogama nisam ni imala, upravo zbog \u010dinjenice \u0161to sam sama sebi nametnula neku zami\u0161ljenu osobu koja moram biti kako bi me drugi prihvatili. \u010cesto znam razmi\u0161ljati kako bih se rado bavila poslom koji sama ne\u0107u tako do\u017eivljavati jer \u0107e to biti moja strast i moj \u017eivot, jedina zapreka je \u0161ta ne znam koji je to posao. Ne znam ni u koju skupinu poslova spada taj savr\u0161eni posao. Vrtim se u krug kao kada pas lovi vlastiti rep. Tako se i vrlo \u010desto osje\u0107am. Bez cilja, izgubljena u svijetu u kojem se zapravo osje\u0107am kao vanzemaljka jer gdje pripadam, gdje se uklapam? Nigdje. Uglavnom sam sama bez obzira \u0161ta sam okru\u017eena ljudima. Onda me \u017eivot ponese i opet se prilago\u0111avam jer su me u\u010dili kao malu: \u201e popusti, pametniji popu\u0161ta. Ti zna\u0161 bolje, pusti ih, neka rade \u0161ta ho\u0107e, ti se skloni.\u201d\u00a0 Nevjerojatno je koliko, uz neke va\u017ene doga\u0111aje u djetetovom \u017eivotu, te rije\u010di kao i mnoge druge znaju napraviti \u0161tetu.<\/p>\n Kao mala sam bila jako \u017eivo dijete. Svojevoljna, tvrdoglava, a s druge strane mazna i \u017eeljna ljubavi. Uvijek su me smirivali, uti\u0161avali, mijenjali moje pona\u0161anje jer im nije bilo po volji imati dijete koje je glasno i koje stalno ne\u0161to mora raditi i ne\u010dime se zanimati. Do trenutka kada sam pamtila svu pa\u017enju i ljubav koju sam dobivala, moji roditelji su odlu\u010dili \u017eivjeti odvojeno na jedan vrlo agresivan na\u010din i mama, da bi pobjegla, odselila se iz grada dok sam ja ostala s bakom, sestrom i bratom. \u017divjeli smo skupa moje najsretnije godine \u017eivota i moje najusamljenije. Nije bila ni sretna okolnost \u0161ta sam imala u\u0161i i sva djeca ispred zgrade s kojom sam se dru\u017eila su to znala i zafrkavala me jako dugo. To su bili moji prvi trenuci kada nisam bila prihva\u0107ena u dru\u0161tvo.<\/p>\n Taj set ljudskog pona\u0161anja u mom \u017eivotu se nastavio. U koju god obitelj sam do\u0161la (mama, sestra, udomiteljica) i u kojem god dru\u0161tvu se nalazila poput osnovne \u0161kole, srednje \u0161kole, fakulteta, nisam uvijek bila prihva\u0107ena kao ja. Nau\u010dila sam promatrati ljude i mijenjati svoje pona\u0161anje kako bih bila \u0161to sli\u010dnija njima i time zadobila povjerenje i prihva\u0107anje.<\/p>\n Dodu\u0161e, svi imaju svoje razloge za\u0161to se pona\u0161aju kako se pona\u0161aju. Je li to nau\u010deno pona\u0161anje od roditelja ili su se i sami morali prilago\u0111avati. Reagiraju li na ljude kada ih nerviraju br\u017ee ili ipak stanu i promisle. Sve to ovisi o \u017eivotima koje su vodili i koji su im bili nametnuti. Nikoga ne treba kriviti \u0161to je takav kakav jest jer koliko god sami biramo svoj \u017eivotni put toliko nam je i nametnut od strane na\u0161eg odgoja i na\u0161eg vi\u0111enja \u017eivota kroz jedinstvene situacije u kojima smo se nalazili.<\/p>\n Zato ne smijemo biti ljuti na ljude koji su nam se na\u0161li u \u017eivotu i koji su imali utjecaja na nas. Energiju bismo trebali usmjeravati na drugi na\u010din. Prihvatiti sami sebe onakvima kakvi zaista jesmo. Ja sam \u017eiv\u010denjak koji ne mo\u017ee shvatiti ljudsko pona\u0161anje u potpunosti, zaboravljam vrlo lako jer sve situacije moj mozak definira ne onakvima kakve jesu ve\u0107 kroz emocije i sprema ih u razli\u010dite ladice od kojih neke nestanu odmah, tj. zaboravim ih isti tren. Jer mi neke informacije zaista ne trebaju. To je \u010desto ljudima neprihvatljivo. Znaju mi re\u0107i : \u201ePa to se neki dan dogodilo!!\u201d Da se dogodilo i prije pola sata, ako sam to shvatila kao nepotrebno, odbacila sam to i ne treba mi ta informacija. Jako sam osjetljiva i bri\u0161em sve nove situacije s kojim se ne moram zabavljati tako da ostanem mentalno sna\u017ena. Volim prihva\u0107ati druge takvima kakvi jesu. Bez obzira na moje mi\u0161ljenje o njima. Nije na meni da im sudim, kao \u0161to nije ni drugima mjesto da meni sude. Ako me uvrijedi\u0161 re\u0107i \u0107u ti ok. Jer kaj drugo mogu? Sva\u0111ati se? Nema smisla, mi\u0161ljenje se ne\u0107e promijeniti.<\/p>\n To sam ja. Jo\u0161 uvijek sam daleko od one stvarne sebe, jer sam se u procesu odrastanja previ\u0161e mijenjala. Nikada nisam imala jednog idola, svi su mi bili idoli. Vratiti se u potpunosti sebi je posao za cijeli \u017eivot sada, ali ne odustajem. Zato vi mla\u0111i, molim vas, budite sna\u017eni. Budite svoji bez obzira na kritike i na druge ljude koji vas \u017eele staviti u svoje kalupe. Nema kalupa za vas osim onoga kojeg si sami napravite. Onoga koji \u0107e vam dati slobodu da budete ono \u0161to jeste. Na kraju, na vama je da prona\u0111ete \u0161to je to to\u010dno \u0161to jeste i \u0161to \u017eelite postati. \u017divimo u doba neograni\u010denih mogu\u0107nosti. Iza\u0111ite u svijet bez straha i suo\u010dite se njime, budite idol nama malo starijima koje je strah ipak mal\u010dice prikovao za sjedala, ali to je tema za neki drugi puta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017deljka, na\u0161a stru\u010dnjakinja po iskustvu, “izula nas je iz cipela” jo\u0161 jednim izuzetnim tekstom. Ovaj put uz izno\u0161enje vlastitog iskustva otvoreno poziva i nas, \u010ditatelje, da se upitamo tko smo, koliko smo mi – mi, a koliko prilagodba \u017eeljama drugih. Tekst koji se \u010dita u dahu i ostaje dugo pulsirati u mislima. \u201e Po\u010deo … Continue reading Mali princ<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[3,12],"tags":[73,45,72,71,74],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/341"}],"collection":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=341"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/341\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":343,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/341\/revisions\/343"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=341"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=341"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=341"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}