Pro\u010ditajte dirljiv tekst na\u0161e Josipe o svom iskustvu u udomiteljskoj obitelji te mislima i osje\u0107ajima koji su je pratili tijekom odrastanja.<\/p>\n
Cijeli \u017eivot sam ne\u010dime duboko nezadovoljna. Kada sam bila mala i \u017eivjela s mamom i tatom, ma\u0161tala sam o tome da \u017eivim s bakom. Kod bake se uvijek \u010dinilo bolje. Obo\u017eavala sam svoju baku. Uvijek je imala sira, vrhnja i vo\u0107nih jogurta. Atmosfera u stanu je bila toplija i ugodnija. A moja baka…bila je dosta niska, imala je sivu kovr\u010davu kosu i bila je sva okrugla. Kao jastuk topla s blagim smije\u0161kom i uvijek je mirisala na Niveu. Kada bih bila kod nje svako jutro smo \u0161etale na\u0161u Lolu, malenu mje\u0161anku koja je to\u010dno izgledala kao moja baka. \u010cesto smo i\u0161le na tr\u017enicu na kojoj su je sve \u017eenice s tr\u017enice poznale.<\/p>\n
Prije \u0161kole sam se doselila baki. Bila sam jako sretna zbog toga. No nakon nekog vremena, kada je mama odselila i kada sam ostala sama s bakom postala sam nezadovoljna. Znala bih se skrivati u kupaoni i plakati pitaju\u0107i se za\u0161to jednostavno ne mogu imati normalnu obitelj. Obitelj gdje nema sva\u0111a, gdje se svi vole i to pokazuju. Htjela sam samo da budemo mama, tata, seka, brat, baka i ja. Da budemo skupa. Trebala mi je ljubav i trebala mi je pa\u017enja.<\/p>\n
Negdje na sredini mog osnovno\u0161kolskog obrazovanja smo se doselili mami. Iako se u po\u010detku sve \u010dinilo idili\u010dno, vrlo brzo je krenulo u krivome smjeru. Trebalo je 5 godina da se moj \u017eivot nekoliko puta okrene naopa\u010dke i da se ja izgubim na dugo vremena.<\/p>\n
Bilo mi je 15 godina kada sam do\u0161la u svoju udomiteljsku obitelj. Sestra i njen mu\u017e su me dovezli ljudima koji \u0107e se skrbiti za mene do moje 19.godine. Cijelu situaciju sam shvatila samo kao privremeno rje\u0161enje dok moja sestra ili moj brat ne dobiju dozvolu za udomljenje. To se nikada nije dogodilo. Svih 6 godina bila sam nezadovoljna. Bilo nas je \u0161est udomljenih i \u010detvero biolo\u0161ke djece. Ku\u0107a je bila stalno puna ljudi. Morala sam slijediti pravila. Morala sam dijeliti sobu. Bilo mi je izuzetno te\u0161ko prihvatiti sve \u0161to se doga\u0111a oko mene. Nastavila sam ma\u0161tati o idealnoj obitelji i svaki put kada bih na tren shvatila da ne\u0107u imati idealnu obitelj, dio mog svijeta se uru\u0161io. Tada bih poku\u0161ati sakupiti snage da istom fantazijom zakrpam tu rupu i nastavim ma\u0161tati do slijede\u0107eg trena kada \u0107u opet postati svjesna te ru\u017ene istine.<\/p>\n
S 19. godina sam se preselila s cimericama u stan jer smo krenule na fakultet te sam i tada bila duboko nezadovoljna. Taj osje\u0107aj se nastavio i kada sam zavr\u0161ila fakultet i krenula u novu avanturu – bra\u010dni \u017eivot.<\/p>\n
Tek sam na pragu svoje tridesete po\u010dela shva\u0107ati kako negativno gledam na \u017eivot i kako zapravo gledam kroz o\u010di djeteta koje je samo htjelo ono \u0161to je smatralo normalnom obitelji. To je bila nova prekretnica u mome \u017eivotu. Tada sam priznala dijete u sebi i utje\u0161ila ga. Utje\u0161ila sam ga na onaj na\u010din na koji nitko to nije znao do sada.<\/p>\n
Nikada me nije bilo sram \u010dinjenice \u0161to sam bila udomljena. Nikada me nije bilo sram \u0161to sam imala obitelj koja se nije mogla nositi s izazovima svijeta odraslih. Nikada nisam razmi\u0161ljala \u0161to \u0107e ljudi re\u0107i na \u010dinjenicu da sam bila udomljena. Nikada to nisam shva\u0107ala kao svoju krivicu, a kada sam shvatila \u0161to sam sve time dobila nisam to niti smatrala ne\u010dim krivim u svome \u017eivotu. Naravno, to je cijeli proces shva\u0107anja sebe i okoline i \u0161to to sve zna\u010di. Nije lagan i nije kratak. Treba strpljenja, ali isplati se.<\/p>\n
Moji teta i stri\u010dek su mi dali pravila. Pravila koja su mi dopustila da budem dijete kada je trebalo i da budem odrasla kada je do\u0161lo vrijeme za to. Jesam li se borila protiv svega na svakom koraku? Jesam. Ali i trebamo se boriti. Moramo se nau\u010diti u odre\u0111enom periodu na\u0161ih \u017eivota boriti jer \u0107e nam to itekako trebati kada u\u0111emo u svijet odraslih. Razlika je u tome da uvidimo kada smo u krivu i da vjerujemo onima koji nam daju ta pravila da \u0107e u jednome trenu i nama imati smisla. Dali su mi ljubav i zagrljaje. Zagrljaje koji su me podsje\u0107ali na baku i na trenutke kada sam se osje\u0107ala najvi\u0161e voljeno. Dali su mi dio sebe i ja sam dala dio sebe njima. Sada smo obitelj. Kada je te\u0161ko i kada je sve najbolje, tu smo jedni za druge jer smo se prihvatili. Ja sam prihvatila sebe, a oni su prihvatili mene.<\/p>\n
Biti udomljena u 15.godini \u017eivota za mene je zna\u010dilo prekretnicu. Danas sam ja, ja upravo zbog \u017eivota koji sam imala. Upravo zbog svega \u0161to se dogodilo imam mogu\u0107nost shvatiti ljude u svome \u017eivotu na koje sam se stra\u0161no znala ljutiti. Budite sigurni da sva ljutnja, tuga i nezadovoljstvo imaju svoju svrhu. Mo\u017eda to u tom trenutku ne vidite i ne shva\u0107ate u potpunosti, ali vjerujete da \u0107ete u jednome trenutku shvatiti svoje emocije i odakle su one zaista proiza\u0161le i koju su ulogu imale. To \u0161to ste udomljeni vas ne \u010dini druga\u010dijim od drugih, a opet vas \u010dini u svakome pogledu druga\u010dijima. Ona lijepa istina je da ta istina vrijedi za svakog \u010dovjeka na ovome svijetu. Svi imamo pri\u010de koje nas \u010dine nama samima i na nama je da ih prihvatimo.<\/p>\n
Autorica teksta: Josipa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pro\u010ditajte dirljiv tekst na\u0161e Josipe o svom iskustvu u udomiteljskoj obitelji te mislima i osje\u0107ajima koji su je pratili tijekom odrastanja. Cijeli \u017eivot sam ne\u010dime duboko nezadovoljna. Kada sam bila mala i \u017eivjela s mamom i tatom, ma\u0161tala sam o tome da \u017eivim s bakom. Kod bake se uvijek \u010dinilo bolje. Obo\u017eavala sam svoju baku. … Continue reading Udomljena sam u obitelj – udomila sam samu sebe<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[12],"tags":[6,86,85],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/369"}],"collection":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=369"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/369\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":371,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/369\/revisions\/371"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=369"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=369"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/fice.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=369"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}