PREZENTACIJA PREPORUKA U EUROPSKOM PARLAMENTU

U četvrtak 20.2.2020. nakon dvije godine intenzivnog rada sa preko stotinu care leavera iz 7 zemalja predstavljen je finalni produkt Erasmus plus projekta “LeaveCare-LiveLife” u Europskom Parlamentu u Bruxellesu.

10 preporuka za unapređenje procesa izlaska iz sustava alternativne skrbi nastalo je iz 60 nacionalnih preporuka, a uz preporuke u Europskom parlamentu postavljeno je i predstavljeno dio radova muzeja “Identity of cactus”.

Oba događaja izazvala su zanimanje i struke i politike te se nadamo skorim pozitivnim pomacima kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini vezano uz unapređenja skrbi za care leavere.

FICE Hrvatsku u Bruxellesu su predstavljale Tea Živković i Ljiljana Ban.

Iznimno smo ponosni i počašćeni što je naša udruga bila jedan od partnera u ovom europskom projektu.

Mali princ

Željka, naša stručnjakinja po iskustvu, “izula nas je iz cipela” još jednim izuzetnim tekstom. Ovaj put uz iznošenje vlastitog iskustva otvoreno poziva i nas, čitatelje, da se upitamo tko smo, koliko smo mi – mi, a koliko prilagodba željama drugih. Tekst koji se čita u dahu i ostaje dugo pulsirati u mislima.

 

„ Počeo sam pričati kako neki ljudi zaboravljaju svoje snove i ideale, pa se umjesto toga usredotoče na traženje materijalnih stvari i sigurnosti. Katkad je potraga za uspjehom i priznanjem bijeg u budućnost jer im nedostaje hrabrosti da budu oni sami, da se suoče s kritikom i neodobravanjem zato što žele biti ono što zaista jesu i slijediti svoj pravi poziv. „

To je citat iz knjige Mali princ koju sam prvi puta pročitala jednu nedjelju na ručku kod obitelji. Nakon tog poglavlja sam stala i duboko se zamislila. Ostatak knjige nisam pročitala, osim zadnjeg poglavlja da znam kako završava knjiga. To poglavlje, tih par redaka zapravo, ostavilo me bez riječi i zamišljenom ostatak tjedna. Stalno sam vrtila te riječi u glavi jer se savršeno uklapaju u ono što ja radim cijeli odrastao život. Odbijam biti ja kako bih se uklopila i time izbjegla kritike i neodobravanja. Zapravo je to dosta teško priznati sebi i drugima. Uvjerena sam da moj cjelokupni dojam drugima mora biti da sam snažna, jaka, s jasnim ciljevima, vrijedna, ljubazna i pristupačna.

Kada bih bila stvarno iskrena, ja jesam to sve, ali ne toliko snažno koliko želim druge uvjeriti da jesam i ne uvijek i u svakoj situaciji. To je zapravo i nemoguće. Moram priznati, da svaki puta kada primijetim da u nekom trenutku nemam neku kvalitetu koju sam si sama nametnula, bivam strašno ljuta na sebe, depresivna i žalosna. Osjećam se kao da izgubim tlo pod nogama koje sam se toliko trudila graditi. Zapravo je prava istina da tlo pod nogama nisam ni imala, upravo zbog činjenice što sam sama sebi nametnula neku zamišljenu osobu koja moram biti kako bi me drugi prihvatili. Često znam razmišljati kako bih se rado bavila poslom koji sama neću tako doživljavati jer će to biti moja strast i moj život, jedina zapreka je šta ne znam koji je to posao. Ne znam ni u koju skupinu poslova spada taj savršeni posao. Vrtim se u krug kao kada pas lovi vlastiti rep. Tako se i vrlo često osjećam. Bez cilja, izgubljena u svijetu u kojem se zapravo osjećam kao vanzemaljka jer gdje pripadam, gdje se uklapam? Nigdje. Uglavnom sam sama bez obzira šta sam okružena ljudima. Onda me život ponese i opet se prilagođavam jer su me učili kao malu: „ popusti, pametniji popušta. Ti znaš bolje, pusti ih, neka rade šta hoće, ti se skloni.”  Nevjerojatno je koliko, uz neke važne događaje u djetetovom životu, te riječi kao i mnoge druge znaju napraviti štetu.

Kao mala sam bila jako živo dijete. Svojevoljna, tvrdoglava, a s druge strane mazna i željna ljubavi. Uvijek su me smirivali, utišavali, mijenjali moje ponašanje jer im nije bilo po volji imati dijete koje je glasno i koje stalno nešto mora raditi i nečime se zanimati. Do trenutka kada sam pamtila svu pažnju i ljubav koju sam dobivala, moji roditelji su odlučili živjeti odvojeno na jedan vrlo agresivan način i mama, da bi pobjegla, odselila se iz grada dok sam ja ostala s bakom, sestrom i bratom. Živjeli smo skupa moje najsretnije godine života i moje najusamljenije. Nije bila ni sretna okolnost šta sam imala uši i sva djeca ispred zgrade s kojom sam se družila su to znala i zafrkavala me jako dugo. To su bili moji prvi trenuci kada nisam bila prihvaćena u društvo.

Taj set ljudskog ponašanja u mom životu se nastavio. U koju god obitelj sam došla (mama, sestra, udomiteljica) i u kojem god društvu se nalazila poput osnovne škole, srednje škole, fakulteta, nisam uvijek bila prihvaćena kao ja. Naučila sam promatrati ljude i mijenjati svoje ponašanje kako bih bila što sličnija njima i time zadobila povjerenje i prihvaćanje.

Doduše, svi imaju svoje razloge zašto se ponašaju kako se ponašaju. Je li to naučeno ponašanje od roditelja ili su se i sami morali prilagođavati. Reagiraju li na ljude kada ih nerviraju brže ili ipak stanu i promisle. Sve to ovisi o životima koje su vodili i koji su im bili nametnuti. Nikoga ne treba kriviti što je takav kakav jest jer koliko god sami biramo svoj životni put toliko nam je i nametnut od strane našeg odgoja i našeg viđenja života kroz jedinstvene situacije u kojima smo se nalazili.

Zato ne smijemo biti ljuti na ljude koji su nam se našli u životu i koji su imali utjecaja na nas. Energiju bismo trebali usmjeravati na drugi način. Prihvatiti sami sebe onakvima kakvi zaista jesmo. Ja sam živčenjak koji ne može shvatiti ljudsko ponašanje u potpunosti, zaboravljam vrlo lako jer sve situacije moj mozak definira ne onakvima kakve jesu već kroz emocije i sprema ih u različite ladice od kojih neke nestanu odmah, tj. zaboravim ih isti tren. Jer mi neke informacije zaista ne trebaju. To je često ljudima neprihvatljivo. Znaju mi reći : „Pa to se neki dan dogodilo!!” Da se dogodilo i prije pola sata, ako sam to shvatila kao nepotrebno, odbacila sam to i ne treba mi ta informacija. Jako sam osjetljiva i brišem sve nove situacije s kojim se ne moram zabavljati tako da ostanem mentalno snažna. Volim prihvaćati druge takvima kakvi jesu. Bez obzira na moje mišljenje o njima. Nije na meni da im sudim, kao što nije ni drugima mjesto da meni sude. Ako me uvrijediš reći ću ti ok. Jer kaj drugo mogu? Svađati se? Nema smisla, mišljenje se neće promijeniti.

To sam ja. Još uvijek sam daleko od one stvarne sebe, jer sam se u procesu odrastanja previše mijenjala. Nikada nisam imala jednog idola, svi su mi bili idoli. Vratiti se u potpunosti sebi je posao za cijeli život sada, ali ne odustajem. Zato vi mlađi, molim vas, budite snažni. Budite svoji bez obzira na kritike i na druge ljude koji vas žele staviti u svoje kalupe. Nema kalupa za vas osim onoga kojeg si sami napravite. Onoga koji će vam dati slobodu da budete ono što jeste. Na kraju, na vama je da pronađete što je to točno što jeste i što želite postati. Živimo u doba neograničenih mogućnosti. Izađite u svijet bez straha i suočite se njime, budite idol nama malo starijima koje je strah ipak malčice prikovao za sjedala, ali to je tema za neki drugi puta.

O AKTUALNOM STANJU U KINI VEZANO UZ KORONAVIRUS IZ PRVE RUKE

Zahvaljujući različitim međunarodnim projektima imali smo priliku upoznati brojne prekrasne mlade ljude. Jedan od njih je i Nemanja s kojim smo bili na jednom filmskom kampu u Mađarskoj još davne 2017. od kada traje i naše prijateljstvo. Nemanja je inače iz Srbije, a zbog posla je prošle godine otišao u Kinu. U zadnjih nekoliko tjedana zbog izvanredne situacije u Kini intenzivno se čujemo, a danas nam je Nemanja poslao kratak opis stanja u Kini iz “prve ruke”.

Hvala Nemanja na ovoj ekskluzivi!

Piše: Nemanja P.

Trenutno se nalazim u Shenzhenu, u provinciji Guangdong, na jugu Kine, gde živim i radim poslednjih 6 meseci. Stanje se alarmiralo poslednjih nedelju dana kada je u gradu porastao broj obolelih na preko 200. Od skoro su zatvorene granice ka Rusiji, Mongoliji I Hong Kongu.

Nošenje zaštitnih maski je obavezno, građanima se meri temperatura na ulazima u metro, prodavnicama i raskrsnicama . Ljudi se striktno pridržavaju uputstava, nema panike, a logistika i organizacija su na najvišem nivou.

Drug i ja dane provodimo u stanu, poput većine ljudi ovde. Jednom dnevno odemo do supermarketa po hranu i najosnovnije stvari. Ne osećam strah i verujem da ću opreznim i odgovornim ponašanjem zaštititi svoje zdravlje. Takođe, pridržavam se i uputstava u pogledu ishrane i higijene. Očekujem da će sve preduzete mere biti uspešne i da će se dalje širenje virusa uskoro zaustaviti.

PLATFORMA ZA MLADE KOJI IMAJU ISKUSTVO BORAVKA U ALTERNATIVNOJ SKRBI

U sklopu Erasmus plus projekta LeaveCare-LiveLife u kojem FICE Hrvatska sudjeluje kao partner sa organizacijama iz još 4 europske zemlje već neko vrijeme aktivna je i platforma za mlade s iskustvom boravka u alternativnoj skrbi.

Stranica www.careleaversnetwork.eu osim aktualnih vijesti vezanih uz temu mladih, skrbi, svakodnevnog života ima i sadržaje kojima je za cilj povezati mlade iz različitih zemalja i potaknuti ih na sudjelovanje kroz različte oblike izražavanja ili djelovanja.

Posebno izdvajamo virtualni muzej, koji je kao ideja nastao tijekom razmjene mladih u Zagrebu. Muzej pod nazivom “Identity of cactus museum” zasniva se na ideji prikupuljanja specifičnih sjećanja na pojedine stvari, ljude, bića, riječi…putem tekstova, fotografija, videa, slika…. osoba koje su boravile u sustavu alternativne skrbi, a koje su im pomogle u prevladavanju teškoća, osvještavanju vlastitih snaga. Pravila je vrlo malo vezano uz muzej – ukoliko se radi o tekstu taj tekst ne bi trebao imati više od 200 riječi, objave su anonimne, poželjno je navesti inicijale (ili barem neko slovo iz imena), sadašnju dob, dob iz koje potječe sjećanje i državu. Tekst bi trebao biti na engleskom, ali za sudionike iz Hrvatske udruga FICE Hrvatska rado će pomoći u prijevodu tako da se na adresu info@fice.hr mogu slati radovi na hrvatskom.

Uz virtualni muzej ističemo i Forum putem kojeg mladi mogu komunicirati sa vršnjacima iz svoje zemlje ili s kolegama iz različitih europskih zemalja na internacionalnom dijelu foruma. Ponosni smo što je hrvatski dio foruma već vrlo aktivan s otvorenim temama o studiranju mladih iz sustava skrbi, mogućnostima pokretanja care leavers mreže u Hrvatskoj i prijedlogom za otvaranje prostora za međusobnu razmjenu i pomoć u potrebi pod nazivom “Sharing is caring”.

Stranica ima sadržaje na 4 jezika, engleski, rumunjski, talijanski i hrvatski.

Udovoljite svojoj znatiželji i pogledajte stranicu. Samo jedan klik vas dijeli o toga 😉

Proslava završetka Opening doors kampanje

U Bruxellesu smo 15.01.2020. nizom aktivnosti proslavili završetak “Opening doors kampanje”.

Tijekom internog događaja prisjećali smo se samih početaka, ključnih događaja iz razdoblja 7 godina kampanje. U emotivnoj atmosferi istaknuta su postignuća, a kao najveća snaga kampanje prepoznat je rad nacionalnih koordinatora.

FICE Hrvatska uključila se u drugoj fazi kampanje, u ožujku 2017. i na nacionalnom nivou okupila 13 organizacija.

Drugi dio dana bio je rezerviran za aktivnosti za širu stručnu javnost tijekom kojih je dan kratak prikaz tijeka i postignuća kampanje te stavljen naglasak na budućnost i buduće akcije.

Predsjednica FICE Hrvatske, Ljiljana Ban, tijekom panela imala je priliku govoriti o izazovima koji stoje na putu napretka deinstitucionalizacije u Hrvatskoj.

Na kraju je predstsavljeno i prisutnima podijeljeno završno izvješće kamapnje koje možete u cjelosti pročitati na slijedećem linku:

https://www.eurochild.org/fileadmin/public/05_Library/Thematic_priorities/06_Children_in_Alternative_Care/Eurochild/OD_last_report_v5_NT_SCREEN.pdf

 

Sudjelovali smo na konferenciji “Towards inclusion” u Bruxellesu

Jučer, 16.1.2020. sudjelovali smo na konferenciji “Towards Inclusion”, događaju koji su zajednički organizirali Europska komisija i Skupina europskih stručnjaka (EEG) kako bi proslavili 10 godina zajedničkog rada EU na deinstitucionalizaciji.

Tijekom konferencije istaknut je evidentan napredak u procesu deinstitucionalizacije, ali i istaknuto kako je još dug put do postizanja cilja potpuno uključivog društva.

U EU u institucijama danas još uvijek živi preko milijun ljudi, a mnogo je više onih koji su u riziku od instutucionalizacije zbog nedovoljne podrške na individualnoj i obiteljskoj razini, nedovoljno  razvijenih i primijenjenih preventivnih mjera.

Pravo na život u zajednici ljudsko je pravo svakog pojedinca, obveza je svakog društva učiniti sve kako bi to svaki njegov pojedinac to pravo ostvario u potpunosti.

Više o tranziciji od institucionalne skrbi do skrbi u zajednici u 27 zemalja EU možete pročitati u zajedničkom izvješću Skupine europskih stručnjaka (EEG).

Proslava postignuća i završetak Pan-europske kampanje Opening doors

Najbolje mjesto za rast i razvoj djeteta je sigurna obitelj puna ljubavi. Vođeni ovim uvjerenjem 120 organizacija iz 16 zemalja zajedno radilo u kampanji Opening Doors for Europe’s Children kako bi osnažili obitelji i okončali institucionalnu skrb.

 Opening Doors kampanja okupila je 5 velikih međunarodnih organizacija – Eurochild, Hope and Homes for Children, the International Foster Care Organisation (IFCO), the European branch of the International Federation of Educative Communities (FICE Europe), and SOS Children’s Villages International s ciljem pružanja podrške nacionalnim nastojanjima u razvoju sustava skrbi o djeci koji je usmjeren osnaživanju obitelji i osiguranju visoko kvalitetne skrbi u obitelji I zajednici koristeći EU fondove I kapacitete civilnog društva. Kapanja se provodila u Austriji, Belgiji, Bosni I Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, Estoniji, Grčkoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Moldaviji, Poljskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Španjolskoj i Ukrajini.

Nakon 7 godina predanog rada ostvarena su brojna postignuća. U većini zemalja koje su sudjelovale u kampanji deinstitucionalizacija je jedan od glavnih prioriteta u sustavu skrbi za djecu. Posebno je ohrabrujući porast broja djece koje žive u obiteljskim oblicima skrbi u odnosu na broj djece koja su smještena u institucije.

Na europskoj razini, proces europskog semestra sada analizira deinstitucionalizaciju na sveobuhvatniji način. Izvješća svih zemalja EU daju prioritet prijelazu s institucionalnog na obiteljski oblik skrbi, skrb zajednici ili inkluzivno obrazovanje u programskom razdoblju 2021-27. Također smo zadovoljni što prijedlozi Europske komisije za novi proračun EU-a 2021.-2027[1]., podržani od strane Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, daju prioritet prijelazu s institucionalne na skrb u obitelji i zajednici, promiču socijalnu uključenost i teže poboljšati koherentnost politika i zaštitu dječjih prava, posebno onih koja su u riziku ili su u skrbi.

No, naš posao nije gotovo. Još mnogo se mora učiniti kako bi osigurali da niti jedno dijete ne raste u instituciji, kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji zbog siromaštva, invaliditeta ili drugih diskriminatornih praksi te izgradio snažan sustav zaštite za djecu koji će osigurati zaštitu od patnje svakom djetetu.

“Djeca su najveće blago koje Europa ima. Na sram je toj Europi što su neki od naše najranjivije djece smješteni u takozvanu “skrb” koja im više šteti nego pomaže. Napravljen je važan napredak, ali naš posao je daleko od gotovog. Moramo naučiti iz dosadašnjih iskustava i nastaviti s pritiskom na europskom i nacionalnom nivou dok svako dijete ne dobije individualiziranu skrb kakvu zaslužuje i treba a svoj uspjeh.” Jana Hainsworth, Secretary General, Eurochild.

“Opening Doors kampanja je pokazala što se sve može učiniti ako udružimo svoje snage. No, ne zaboravimo da mnogo djece još uvijek živi u institucijama i da su mnoga u riziku od izdvajanja iz obitelji. Čim se novo EU vodstvo smjesti u nove uloge, moramo podići svoje napore kako bi osigurali da obitelji ostanu zajedno I da sva djeca imaju individualiziranu skrb kakvu trebaju I zaslužuju.” Michela Costa, Head of Global Advocacy, Hope and Homes for Children


I dok kampanja završava, rad se nastavlja. Kao predstavnici civilnog sektora angažiranog u zaštiti I promociji dječjih prava nastavit ćemo zagovarati cjelovite reforme sustava za dječju zaštitu te nadgledati korištenje EU fondova.

Više informacija o Opening Doors kampanji i njezinom utjecaju može se pročitati u završnom izvještaju koji će biti objavljen 15.1.2020. na završnom događanju kampanje.

 

Pratite nas i na službenoj stranici kampanje: https://www.openingdoors.eu/opening-doors-pan-european-de-institutionalization-campaign-celebrates-its-achievements-upon-closure/

 

[1] The financial instruments: Common Provisions Regulation, European Social Fund Plus, European Regional Development Fund, Instrument for Pre-Accession Assistance III, Asylum and Migration Fund, and Neighbourhood, Development and International Cooperation Instrument.

 

Stručni skup “Aktivna participacija djece i mladih iz alternativne skrbi”

U petak 15.11.2019., u Maloj kući dječjih prava održali smo stručni skup pod nazivom „Aktivna participacija djece i mladih iz alternativne skrbi“.

U mjesecu kada obilježavamo 30. godina donošenja Konvencije o pravima djeteta udruga FICE Hrvatska ovim stručnim skupom željela je usmjeriti pažnju stručne i šire javnosti na implementaciju prava na aktivnu participaciju i to posebno u skupini djece i mladih iz alternativne skrbi.

Na skupu su predstavljene nacionalne preporuke za unapređenje sustava alternativne skrbi koje je tridesetero djece i mladih iz Hrvatske (iz različitih oblika alternativne skrbi) izradilo u okviru participativnih grupa te međunarodne razmjene mladih.

Uz predstavljanje preporuka kroz panel diskusiju sa uvaženim stručnjacima otvorili smo pitanja o važnosti predstavljenih preporuka u kontekstu participacije, važnosti same participacije i uopće njezinog jasnog definiranja. Uz goste Davorku Osmak Franjić, predstavnicu Ureda Pravobraniteljice za djecu, Krešimira Makvića, zagovaratelja dječjih prava, SOS Dječja sela Hrvatske, Teu Živković i Antonia Plavščaka, mlade osobe s iskustvom života u skrbi diskusiji su se aktivno priključili i gosti iz publike – predstavnici centara za socijalnu skrbi, lokalnih vlasti, organizacija civilnog društva kao i druge mlade osobe koje su sudjelovale u projektu.

Na okruglom stolu koji je bio završni dio skupa predstavljeni su različiti međunarodni i domaći primjeri poticanja aktivne participacije djece i mladih, razmijenjene i raspravljene neke nove ideje i mogućnosti individualnog i društvenog doprinosa podršci i unapređenju aktivne participacije djece i mladih. Ovim putem želimo posebno zahvaliti na suradnji i pripremljenim materijalima kolegama iz @MindofMyOwn, @EPIC i @Kinderperspectief.

Stručni skup dio je aktivnosti Erasmus plus projekta „LeaveCare-LiveLife“ koji FICE Hrvatska zadnje dvije godine provodi u partnerstvu s organizacijama iz Italije, Irske, Rumunjske i Velike Britanije

POZIV NA STRUČNI SKUP „Aktivna participacija djece i mladih iz sustava alternativne skrbi“

U petak, 15.11.2019. s početkom u 10:00 u Maloj kući dječjih prava, Teslina 10 održat će se  stručni skup „Aktivna participacija djece i mladih iz sustava alternativne skrbi“ u organizaciji naše udruge.

 

U mjesecu kada obilježavamo 30. godina donošenja Konvencije o pravima djeteta ovim skupom osvrćemo se na implementaciju prava na aktivnu participaciju i to posebno u skupini djece i mladih iz alternativne skrbi.

Stručni skup dio je aktivnosti Erasmus plus projekta „LeaveCare-LiveLife“ koji FICE Hrvatska zadnje dvije godine provodi u partnerstvu s organizacijama iz Italije, Irske, Rumunjske i Velike Britanije.

Na skupu će biti predstavljene nacionalne preporuke za unapređenje sustava alternativne skrbi koje su djeca i mladi izradili u okviru participativnih grupa te međunarodne razmjene mladih.

Uz predstavljanje preporuka kroz panel diskusiju i okrugli stol u okviru stručnog skupa otvorit ćemo pitanja o važnosti participacije djece i mladih iz alternativne skrbi te potražiti uz pomoć međunarodnih i domaćih primjera načine za unapređenje implementacije prava na aktivnu participaciju u alternativnoj skrbi.

Zbog ograničenog broja mjesta molimo Vas da svoj dolazak potvrdite putem ovog prijavnog obrasca

Za sva pitanja, informacije slobodno se obratite na ljiljana.ban@fice.hr

RAISE YOUR VOICE! CARE LEAVERS TALKING TO EUROPE – razmjena mladih na Sljemenu u okviru projekta LeaveCare-LiveLife

Unapređenje podrške mladima koji su u procesu izlaska iz sustava socijalne skrbi ili su iz njega izašli, putem poticanja njihove aktivne participacije, glavni je cilj Erasmus+ projekta “LeaveCare-LiveLife” u sklopu kojeg je od 10.9. do 14.9.2019. održana međunarodna razmjena 35 mladih iz 7 europskih zemalja. Kao organizator događanja i partner na projektu, udruga FICE Hrvatska okupila je sedmero mladih iz različitih krajeva Hrvatske i različitih oblika skrbi kako bi predstavili svoja iskustva.

Sudionici su tijekom 5 dana intenzivnog rada kreirali 4 metra duge preporuke koje se odnose na 10 tema, a koje će biti predstavljene na nacionalnim događanjima koji slijede u listopadu i studenom te završnom događaju projekta – konferenciji koja će biti održana u Bruxellesu u veljači 2020.

Uz preporuke, sudionici su osmislili i način prezentacije svojih iskustava vezanih uz participaciju i izlazak iz sustava alternativne skrbi putem pokretnog muzeja čije ime je još u fazi izbora.

Dio sljemenske priče bio je i organizirani obilazak Zagreba uz stručno vodstvo predstavnice Zagrebačke turističke zajednice kojima i ovim putem zahvaljujemo na podršci i darovima.

Iskustvo međusobnog stvaranja, druženja i razmjene ostavilo je jedinstven trag u sjećanjima kako sudionika tako i  organizatora. Zahvaljujemo svima na aktivnom sudjelovanju i velikom doprinosu priči LeaveCare-LiveLife.